| MESIJA I NJEGOVO PORIJEKLO |
MESIJA I NJEGOVO PORIJEKLO
Bilo bi normalno očekivati da pisari evanđelja, kad govore o biografiji Mesije, koga smatraju Bogom i Sinom Boijim, i ne spominju neto to se zove Mesijino porijeklo, jer pravi Bog nema rodoslovlja. Ovako bar govori zdrav razum, istina i stvarnost. Zdrav razum, dakle, govori da Bog nije kao čovjek, da se On ne moe porediti sa svojim stvorenjima, te da On nije nikome i ničemu sličan. Historijska stvarnost ne doputa mogućnost da autentične knjige bilo koga vjerovjesnika mogu govoriti o nečemu to se zove Boije porijeklo. Ja ovdje spominjem izraz historijska realnost, ne zato to on ovdje ima posebnu teinu, već da bi iscrpili sve eventualne mogućnosti. Dakle, logika (sud razuma) i historijska stvarnost isključuju mogućnost da istinski Bog moe imati svoje porijeklo. Međutim, sa lanim, izmiljenim bogovima, stvari ne moraju stajati ovako. Hoću reći da je kod njih upravo obrnuto, tj. imaju svoje porijeklo, očeve, djedove itd. Ni ovo, također, nije van zdrave pameti i historijske stvarnosti... Dakle, sa logikom i historijskom realnoću se ne kosi da lani bogovi poput Kisre, Cezara, Lata ili Hubela, mogu imati svoje očeve, djedove, porodice i sl. Sve ovo zdrav razum moe prihvatiti, a historijska stvarnost potvrditi. Tako kurejijski prvaci dolaze i pitaju poslanika islama, Muhammed, a.s.: Navedi nam rodoslovlje svoga Gospodara? tj. reci nam njegovu lozu iz koje potječe. Postupili su ovako jer su ranije već bili navikli da svojim boanstvima daju rodoslovlje. Kakav je bio odgovor Poslanika, a.s. Boiji Poslanik, s.a.v.s., lično im nije odgovorio, nego je odgovor dao Uzvieni Allah objavljujući Kur an koji se čita i u njemu riječi:
Reci: On je Allah - Jedan! Allah je utočite svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije! (El-Ihlas, 1-4)
Prema tome, Uzvieni Allah nije nikoga rodio i nije rođen. Nema druga i niko Mu ravan nije. On je pravi i istinski Bog. to se tiče lanih bogova, sa njima stvari drugačije stoje. Njih je u Mesijino doba bilo veoma mnogo. Rimljani su imali mnogo lanih bogova. Grci također. I jedni i drugi su u Mesijino doba bili na sceni svjetske pozornice. Rimska vlast i drava prostirala se, ne samo na prostorima Palestine, nego i u drugim krajevima Bliskog istoka. Čak je i Egipat ulazio u sastav prostranog Rimskog Carstva. Grčka kultura, filozofija, i pagansko učenje, sa svim onim to je ona sa sobom nosila, od jezika do batine, naslijeđene od Helena i stopljene u duhovne vrijednosti Istoka, a naročito jevrejske vjerske sekte, bila je snano prisutna u Palestini i van nje. Ovo se moe reći i za Perziju koja je imala svoja boanstva svjetla i mraka, Babilon, Mezopotamiju i Egipat. Sve ove zemlje imale su svoja boanstva i paganska vjerska učenja o njima. Sastavljači evanđelja svakako su bili upoznati sa svim ovim kretanjima i atmosferom koja je vladala u njihovom okruenju. Zasigurno se moe tvrditi da su bili upoznati i sa rodoslovljem tamonjih boanstava i najrazličitijih kultova. Zbog svega ovog, oni su, dok su pisali svoja evanđelja i Mesijinu biografiju, bili pod snanim utjecajem sredine u kojoj su ivjeli i djelovali. U knjige koje su sastavljali unijeli su mnogo natruha iz pomenutih paganskih učenja i običaja. Jedna od takvih stvari je bilo i Mesijino rodoslovlje.
Normalno je očekivati da sastavljači evanđelja, ukoliko Mesiju smatraju bogom, i ne poteu ovo pitanje. To to je navelo neke od njih (Mateja i Luku) da daju opis Mesijinog rodoslovlja, zapravo i nije nita drugo do skriveno, potajno vjerovanje da je on samo čovjek, a ne bog. Druga dvojica, Marko i Ivan uopće ne govore o Mesijinom rodoslovlju, o čemu ćemo detaljnije, govoriti, kad budemo govorili o svakom evanđelju, zasebno. Međutim, ovdje elimo naglasiti da su Matej i Luka, prilikom opisa Mesijinog rodoslovlja, napravili katastrofalne greke, koje govore da su bili ili totalno neupućeni u ono o čemu piu, ili neodgovorni. Bez obzira o čemu se ovdje radi nepoznavanju ili neodgovornosti, moe se reći da se to nije smjelo dogoditi, pogotovu kad se radi o ovako vanim stvarima. Kad se govori o porijeklu čovjeka, bilo kog čovjeka, mora se biti precizno i odgovorno i bez ikakvih neslaganja. Tako se npr. kae: Taj i taj, sin toga i toga, unuk toga i toga itd. sve do posljednjeg pretka od koga se izvodi porijeklo. Međutim, Sveti Matej ili
onaj koji je napisao Evanđelje pod njegovim imenom, kao i Sveti Luka, ili onaj ko je pod njegovim imenom napisao Evanđelje, nedopustivo se mnogo međusobno mimoilaze i proturječe kad govore o Mesijinom rodoslovlju. ta svaki od njih o ovome kae? Matej započinje svoje Evanđelje sljedećim riječima: Djetinjstvo obećanog Mesije Isusa Krista...
Isusovo ljudsko porijeklo
1. Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova:
2. Abraham rodi Izaka, Izak rodi Jakova, Jakov rodi Judu i braću njegovu.
Ovako nastavlja sve do pred kraj rodoslovlja, gdje kae:
16. Jakov (14) rodi Josipa, mua Marije, koja rodi Isusa koji se zove Krist.
Od Abrahama do Davida je četrnaest koljena, od Davida do protjerivanja u Babilon četrnaest i od protjerivanja u Babilon do Mesije četrnaest koljena. Međutim Luka na početku svog Evanđelja izostavlja opis Mesijinog rodoslovlja i spominje ga tek u Drugom poglavlju kod priča o Mariji. Nakon priče o njoj on govori o Isusovom krtenju od strane Ivana Krstitelja (Jahja, a.s.) u rijeci Jordan, nakon čega je Isus počeo obznanjivati svoju misiju. Samo na ovom mjestu Luka govori o njegovom rodoslovlju i kae: Isusu je na početku njegova djelovanja bilo otprilike trideset godina, a bijae, kako se dralo - sin Josipov, sin Helijev, Matatov, Levijev...
On tako nastavlja sve do Abrahama (Ibrahima, a.s.). Poređenjem rodoslovlja koja navode Matej i Luka dolazi se do zaključka da su im se potkrale greke koje moe uočiti i obični čitalac, bez ikakve prethodne upućenosti u ovu oblast. Rodoslovlje porijekla po Lukinom evanđelju ide preko Davidova sina Natana, za razliku od Mateja, po kome ono ide preko Davidova sina Salamona. - Matej kae da je Josip Drvodjelja Jakovljev sin, dok Luka tvrdi da je on Helijev sin.
- Matej, dalje, kae da su Mesijini preci od Davida pa do babilonskog progonstva bili ugledni vladari, dok Luka kae da nisu bili ni vladari ni poznati, izuzimajući Davida i Natana.
- Matej kae da je Salatiel Jehonijev sin (jedan od predaka u lozi Mesijinog rodoslovlja), dok Luka kae da je on Nerijev sin.
- Matej kae da je Abijud Zerubebelov sin, dok Luka kae da se on zvao Rezin. Do ovakvih greaka je dolo i pored toga to su imena Zerubebelovih sinova već bila napisana u Trinaestom poglavlju Prve knjige Ljetopisa (jedna od jevrejskih knjiga) gdje među njegovim sinovima nema onih sa imenima Abijud i Rezin.
- Matej kae da između Davida i Mesije ima esnaest koljena, dok Luka kae da je između njih dvojice četrdeset i jedno koljeno.
- Ostalo je da jo kaemo da čovjek čije su rodoslovlje dali, uopće nije Mesija nego Josip Drvodjelja. Ovo je jedna velika, ako ne i najveća greka, koju su napravili navodeći lozu Mesijinog rodoslovlja. Na početku je naglaeno da se daje rodoslovlje Mesije, a na kraju se uspostavilo da se, zapravo, radi o Josipu Drvodjelji, Marijinom muu. Zar neka greka moe biti fatalnija od ove? Nikakvo se opravdanje ne nalazi ni u tvrdnji da se na ovaj način eljelo izbjeći da se spomene Marijino ime, jer je navodno to bilo sramota. Kakva bi to bila sramota, kad su je svi Jevreji poznavali i u mnogo slučajeva optuivali za nemoral, jer je bez mua rodila Mesiju. Zar neka uvreda pominjanjem njenog imena, moe biti tea od ove?! Ko eli da se upozna sa jo nekim detaljima i prigovorima, preporučujemo mu da pročita Prvu knjigu Ljetopisa, jednu od svetih jevrejskih knjiga koja je tampana u okviru Starog zavjeta. Tamo se moe naći jo prigovora. Zbog gore navedenog jasno se vidi zbog čega se ni Matejeva ni Lukina verzija Mesijinog rodoslovlja, ne moe prihvatiti kao ispravna, jer one jedna drugu isključuju. Dakle, ako bi se jedna uzela kao tačna, druga bi bila netačna.
Biljeke:
(14) Ovdje se ne misli na Jakuba, oca Jusuf, a.s., nego na Jakova, oca Josipa Drvodjelje, mua Mesijine majke Marije
(15) Također, preporučujemo knjigu el-Mesihu fi mesadiri-l-Akaid el-mesihijeti od ing. Ahmeda Abdulwehhaba, izdana u Kairu 1978. god. str 78-83 i knjigu Kasasu-l-Enbijai od rahmetli Abdulwehhaba, izdanu u Kairu 1956. god. str.374
Preuzeto iz knjige: En-Nasranijjetu tarihan, ve aqideten, ve kutuben, ve mezahib, dr Mustafa ahin
http://www.islambosna.ba/forum/index.php?topic=6594.0
|
|
